Od srpske rakije šljivovice, preko francuskog bageta do alžirske raj muzike ili tuniske harisa čili paste, UNESCO će do 3. decembra u Rabatu razmatrati podnijete zahtjeve za upis na listu nematerijalne baštine.
Ove godine pod predsjedavanjem Maroka, Odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu UNESCO razmatra 56 nominacija za stavljanje na popis nematerijalne baštine, uključujući četiri koja zahtevaju hitnu zaštitu, poput grnčarskog umijeća vijetnamskog naroda Čami.
Članovi odbora se prvi put nalaze uživo nakon dvije uzastopne godišnje sjednice održane onlajn zbog pandemije kovida19.
Među najistaknutijim predlozima ovaj put su baget (Francuska), popularna sjevenoafrička folk muzika (Alžir), kultura ispijanja čaja (Azerbejdžan i Turska), tehnike tradicionalnih načina obrade čaja (Kina), šljivovice (Srbija) i svijetlog ruma (Kuba), kao i izrada rebaba i laute porijeklom iz srednje Azije (Iran/Tadžikistan/Avganistan).
Da bi izbjegli kontroverze, 24 predstavnika iz 180 država članica UNESCO-ovog odbora prije svega vodi računa i poštuje tradiciju, praksu i znanje koje treba očuvati.
Zbog toga će razmatrati „vještinu izrade i kulturu korišćenja bageta“ kao dio nematerijalne svjetske baštine, a ne baget kao takav.
Na isti način će proučiti znanje i iskustvo majstora koji prave svijetli kubanski rum, a ne alkoholno piće.
Usvojena 2003. godine, Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine promoviše očuvanje znanja i „know-how“, koji su značajni za očuvanje tradicionalnih zanata.
Nagrađuje se i „kulturna praksa koja se prenosi s generacije na generaciju, kao što su usmena predaja, izvođenje umjetnosti, društvene prakse, rituali i svečani događaji ili znanja i prakse koji su povezani s prirodom i univerzumom“.
